Šta je meditacija ?

Meditacija je nešto za šta je vecina ljudi čula, o čemu nekolicina ima ispravno mišljenje, a samo mali broj stvarno iskusio. Kao i sva druga subjektivna iskustva ona se ne može opisati riječima. Čitalac treba sam da otkrije u čemu je stvar. Pogotovo u slučaju meditacije, iskustvo je jedino stvarno dok je opis zapravo ne-iskustvo. Pa ipak mi ćemo pokušati da ovaj predmet osvijetlimo najbolje što možemo.
Prvo da definišemo kako je moderna psihologija kategorizovala različite faktore uma. Podsvjesni ili nesvjesni um se može grubo podijeliti na sledeće tri grupe:
Niži um: On podrazumijeva aktiviranje i koordinaciju različitih tjelesnih aktivnosti, kao što su disanje, krvotok, rad abdominalnih organa i slično. To je takođe oblast uma iz koje potiču instiktivni porivi i upravo se iz ovog dijela uma manifestiju kompleksi, fobije, strahovi i opsesije.
Srednji um: Ovo je dio uma koji obrađuje podatke koje koristimo za vrijeme budnog stanja. To je dio uma koji analizira, upoređuje i donosi zaključke u odnosu na unijete podatke. Rezultat njegovog rada menifestuju se u našoj svijesti po potrebi. Ovaj dio uma je taj koji nam daje odgovore. Na primjer, mnogi od nas su bili suočeni sa nekim problemom kojeg nijesu mogli da riješe u datom trenutku, da bi se odgovor tek kasnije pojavio na površini svijesti. Srednji podsvjesni um je taj koji je riješio problem, a da mi toga nijesmo ni bili svjesni. Ovo je domen racionalnog ili intelektualnog mišljenja.
Viši um: Ovo je oblast takozvane nadsvjesne aktivnosti. To je izvor intuicije, inspiracije, blaženstva i transcedentalnih iskustava. Iz ove oblasti geniji dobijaju bljeskove kreativnosti. To je izvor dubljeg znanja

Za vrijeme budnog stanja imamo svijest o odredenim pojavama. Svjesni smo malog dijela aktivnosti uma i to obično iz domena srednjeg uma. Upravo ta svjesnost vam omogućava da čitate ove rijeci i da budete svjesni njihovog značenja.
Drugi dio uma je kolektivno nesvjesno na kojem je Karl Jung mnogo radio da bi postalo naučno priznato. U ovom djelu uma zapisana je naša evolutivna prošlost. On sadrži zabilježene arhetipove i aktivnosti naših predaka. To je dio uma koji nas povezuje sa svim ljudima zato što predstavlja šemu naše zajedničke prošlosti.
Iza svih ovih različitih djelova uma nalazi se jastvo ili sama srž našeg postojanja. Jastvo je to koje osvjetljava sve ono što činimo, mada toga nismo svjesni. Mnogi od nas smatraju da je ego centar našeg bića, dok on nije ništa drugo nego jedan dio uma. Jastvo je to koje osvjetljava čak i ego.
Šta se dakle dešava kada meditiramo? Kada meditiramo u stanju smo da svoju svijesnost prebacujemo u razlicite djelove uma.
Normalno, kao što smo već objasnili, naša svijest je ograničena na površne aktivnosti u malim oblastima srednjeg ili racionalnog dijela uma. Kada meditiramo u stanju smo da se odvojimo od intelektualizacije.
Uobičajeno iskustvo većine ljudi koji počinju da meditiraju je da vide groteskna priviđenja, ili da postanu svjesni duboko ukorijenjenih kompleksa za koje prije nisu bili svjesni. Razlog tome je što svijest tada funkcioniše u domenu nižeg uma i osvijetljava komplekse, strahove itd. Prije su bili svjesni samo manifestacija ovih strahova u obliku ljutnje, mržnje, depresije itd. Kada se jednom suočimo sa ovim duboko ukorjenjenim kompleksima možemo ih otkloniti i postići vecu sreću u životu. Za vrijeme meditacije ljudi takođe postaju svjesniji unutrašnjih procesa u tijelu. Ovo je zbog toga što je svijest svjesna aktivnosti koje kontrolišu tjelesne funkcije.
Ukoliko se ne otkloni većina kompulsivnih strahova iz nižeg uma teško je postići više stupnjeve meditacije. Dublja stanja meditacije nije lako postići jer su kompleksi toliko jaki da skoro automatski privlače pažnju na sebe. Mada postoje mnoge sfere na koje se svijest može usmjeriti, ona ipak biva privučena aktivnostima nižeg uma kao gvožde magnetom. Izgleda kao da perverzno uživa boraveći u strahovima i fobijama.
U višim stanjima meditacije, svijest prelazi u viši um ili predio nadsvijesti. Svijest se uzdiže iznad racionalne misli i vidimo aktivnosti koje izgledaju bliže stvarnosti. Meditant ulazi u dimenzije inspiracije i prosvetljenja i počinje da istražuje dublje istine i aspekte postojanja.
Ulazi u nove sfere, nova područja postojanja, koja su se do tada nalazila samo u njegovoj mašti i izgledala mu nedostižna.
Vrhunac meditacije je samorealizacija. To se dešava kada je čak i viši um transcendiran. Svijest napušta istraživanje uma i poistovjecuje se sa centralnom srži postojanja - jastvom. Ona postaje čista Svijest.
Kada osoba postigne samorealizaciju to znači da je stupila u kontakt sa svojim centralnim bicem i sada je poistovjećena sa svojim postojanjem, svojim životom, sa tačke gledišta jastva, a ne ega. Kada radi iz centra svoga bića, tijelo u um funkcionišu skoro kao odvojeni entiteti. Za takvu osobu tijelo i um nisu stvarnost, oni su samo manifestacija jastva, njenog pravog identiteta. Tako se može vidjeti da je cilj meditacije istraživanje različitih oblasti uma i na kraju potpuno transcendiranje uma.
Postoje dva tipa meditacije: pasivna i aktivna.
Aktivna meditacija je ona koja se odvija za vrijeme obavljanja dnevnih dužnosti, šetanja, pričanja, jedenja i sl. To i jeste cilj joge, da čovjeku omogući da meditira dok je uključen u svjetovne aktivnosti. To ne znači da aktivnosti neće biti obavljene, ili da neće biti obavljene sa entuzijazmom - naprotiv, rad ili neka spoljnja aktivnost će biti urađena još efikasnije i energičnije.
Pasivna meditacija je izvođenje meditativne vježbe u sjedećem položaju. Cilj vježbe je da umiri vječno nemiran i lutajući um i da ga učini jednousmjerenim, tako da iskustvo meditacije automatski uslijedi. Proces napredovanja se može podijeliti na nekoliko stadijuma.
Prvi stadijum: Fiksiranje uma na meditativnu vježbu, objekat, zvuk, dah, sliku i sl. Ovo smiruje um i čini ga introvertnim.
Drugi stadijum: Uspjeh u prvom stadijumu automatski vodi ka slobodnom toku misli, kompleksa, vizija, uspomena itd., iz nesvjesnog dijela uma. Tada je moguće ispitivati ličnost i niži um i ukloniti neželjeni sadržaj.
Treći stadijum: Kada je niži um potpuno istražen čovjek počinje da istražuje oblast nadsvijesti. Tada počinje prava meditacija: neograničeno skadište znanja i energije unutar svakog od nas počinje spontano da se otvara. Na kraju se čovjekovo biće usaglašava sa kosmosom i sa sredinom oko nas.
Cetvrti stadijum: Na kraju kada je i um trenscediran meditant postiže jedinstvo sa vrhovnom Sviješću. Cilj samorealizacije je postignut.
Uspješna pasivna meditacija automatski će dovesti do aktivne meditacije, jer što dublje čovjek uroni u um u pasivnoj meditaciji, to će mu biti lakše da živi u stalnom meditativnom stanju čak i dok obavlja svakodnevne dužnosti. Zapravo, što dublje čovjek uroni u um za vrijeme pasivne meditacije, to će površinski izrazi u obliku spoljašnjih aktivnosti postati snažniji. Kako čovjek istražuje um to ovaj postaje sve jači. Ovako život, rad, igra itd. postaju snažniji i čovjek je u stanju da postigne stvari koje su mu se nekada činile nedostižne.
Na kraju, kada je postignuta samorealizacija, pasivna meditacija postaje suvišna. Na ovom stupnju čovjek živi potpuno u skladu sa svojim najdubljim unutrašnjim i spiritualnim vrijednostima, a ipak je u stanju da se izrazi u spoljašnjem svijetu. U ovakvoj situaciji, samorealizovana osoba može da živi i spiritualni i materijalni život bez ikakvog konflikta. U ovom stanju postoji neprekidno i spontano iskustvo aktivne meditacije.
Ljudi su skloni da se potpuno identifikuju sa objektom percepcije. Na primjer, gledamo zalazak sunca. Naša cjelokupna svijest je zaokupljena sunčevim zalaskom - toliko da potpuno zaboravljamo na naš sopstveni identitet. Zaboravljamo na činjenicu da doživljavamo taj prizor. Kad je tako, kako uopšte možemo da se radujemo zalasku sunca? Osoba, subjekat, onaj koji doživljava zaboravlja svoju prirodu, jer je prekrivena sijenkom objekta percepcije. Svijest se identifikovala sa objektom do samog isključenja subjekta. čitalac treba da misli na ovo i sada dok čita ove rijeli. Da li ste svjesni činjenice da doživljavate ove riječi, ili se potpuno identifikujete sa njima?
Idealna situacija je kada se zalazak sunca ili bilo koji drugi objekat doživljava, a u isto vrijeme se ne gubi samosvijest. Čovjek treba da ima objektivno iskustvo onoga koji opaža. Na ovaj način spiritualni doživljaj će se pojačavati; tada jastvo ili duša svjesno zna za iskustvo objekta. Blaženstvo jastva sada može da se pokaže kao odgovor na spoljašnje objektivno iskustvo. Prije je priroda jastva bila u sijenci doživljaja objekta - sada jastvo može da sija u svojoj punoj prvobitnoj svjetlosti.
Ovo treba primijeniti na čitavu našu materijalnu egzistenciju - spoljašnje pojave treba da doživljavamo jer su one dio života. Pa ipak, spoljašnji život treba da upotpunimo unutrašnjim životom. Na ovaj način bićemo u stanju da uživamo potpunije i u materijalnom životu. U ovom trenutku većina nas živi skoro potpuno ekstrovertan život usljed neznanja - nismo svjesni okeana blaženstva koji leži u dubini našeg unutrašnjeg bića. Ovo je jedan od ciljeva meditacije - odvojiti svijest od spoljnjih smetnji makar za kratko vrijeme i usmjeriti je ka unutra. Cilj je dobiti bljesak unutrašnjeg života i konačno spojiti ga sa spoljašnjim. Ova povezanost uvijek postoji, a ipak je mi nikada nismo svjesni. Meditacija nas čini svjesnim ove veze i vodi nas do spiritualne sreće i mira. Čini nas svjesnim suštinskog značaja subjektivnog iskustva - unutrašnje, esencijalne prirode koja je naše bogatstvo.
Meditacija je svačije zaveštanje. To je nešto što bi svako od nas trebao da doživi spontano, ali nije u stanju zbog načina života. Mi smo neprekidno napeti jer ne poznajemo sebe, svoju unutrašnju prirodu. Konstantno pokušavamo da činimo nešto jer osjećamo da tako treba, čak i kada je to suprotno našoj prorodi. Postoji stalan konflikt između onoga što jeste i onoga što bismo mi željeli. Uvijek smo motivisano da postanemo nešto umjesto da samo budemo. Kada bismo samo mogli da sjedinimo ono što jesno sa onim što hoćemo, meditacija bi se dogodila spontano.
Znanje koje većina od nas posjeduje je u obliku intelektualnog znanja. Ono proizilazi iz racionalnog dijela našeg uma. To je zaista oblik relativnog znanja; to nije pravo znanje. Ono se sastoji iz ograničenog polja činjenica i slika iz kojih izvodimo teorije i koncepte i stvaramo odnos sa okolinom. Ovo je oblik naučnog , tehnološkog, filosofskog i ostalih načina rezonovanja koja dolaze iz racionalnog uma. Zabluda je da su originalne postavke u osnovi adekvatne same po sebi. Pa ipak otkrivamo da se znanje ove vrste neprekidno pobija kada se predmet osvijetli novom sjetlošću. Uzmimo primjer iz nauke. Njutn je rezvio teoriju gravitacije koja je na kraju prihvaćena kao apsoltna istina. Međutim, nekoliko vekova kasnije Ajnštajn je pokazao svojom teorijom da gravitacija ne postoji kao takva. Ovo se naravno ne odnosi samo na nauku; odnosi se na svaki intelektualni čin koji izvodimo. Svaki zaključak do koga dođemo putem racionalnog uma može biti promijenjen pod svijetlom nove informacije.
Takođe možemo imati znanje u obliku osjećanja ili emocije. Čovjek može mentalno da osjeća istinitost ideje; u isto vrijeme može i emocionalno da osjeti da je nešto istina. Mnogi ljudi griješe zamjenjujući ovu vrstu znanja za intuitivno znanje.
Postoji druga vrsta znanja koja je izvan emocionalnog i intelektualnog. Ona se zadobija u stanju meditacije i stvarniji je oblik znanja. To je intuitivno znanje koje obuhvata totalitet situacije. Za razliku od racionalnog znanja koje pokušava da izgradi kompletnu sliku cijelog iz djelova, intuicija direktno prihvata cijelo, totalitet. Ona dolazi iz nadsvjesnog dijela uma, koga smo obično nesvjesni. Ova vrsta znanja ne zavisi ni od intelekta ni od emocija, koji imaju tendenciju da oboje ili izokrenu pravi oblik znanja. Meditacija ne zavisi od personalne projekvije; kada bi zavisila onda to ne bi bila meditacija.
Za vrijeme meditacije stvara se veza između viših djelova uma združenih sa takozvanom ekspanzijom svijesti, nadsvjesnim dijelom uma, i poljem svijesti ili svjesnosti, takozvanom budnom svijesti. Ova veza dozvoljava da svijest meditanta primi više mentalne vibracije. Ove suptilne više vibracije postoje svo vrijeme, pa ipak se obično ne opažaju. U rijetkim slučajevima se doživljavaju u obliku intuitivnih bljeskova, inspiracija, kreativnih iluminacija itd. Mi smo obično nesvjesni ovih vibracija, istina i višeg znanja zbog nečistog, kompleksima obuzetog stanja naših umova. Ovi viši oblici znanja, više vibracije, pokazuju dublji uzrok i istinu koji leže iza manifestacija koje vidimo u našem svakodnevnom životu. Za vrijeme meditacije otkrivaju se dublji aspekti života.


Izvedeno iz knjige
"Tantričke meditacije - Swami Satjananda Sarasvati"